Dok
se vraćao iz udaljene ruske provincije Tatarstan, Milanu
Guroviću je Beograd iz vazduha ličio na Njujork, ili bar
na Barselonu. Avion još nije ni dotakao pistu, a košarkaška
čaršija je počela da nagađa o Čičinoj sledećoj destinaciji.
Španija, Italija, Grčka... A možda će i naredne sezone
Milan biti najveća zvezda srpsko-crnogorske košarke. Činjenica
da Gurović trenira sa Partizanom zagolicala je maštu pristalica
crno-belih. Ispostavilo se, ne bez razloga.
- Voleo bih, bila bi mi čast, da zaigram za našu ekipu,
posebno ako se radi o klubu koji učestvuje u najjačem
klupskom takmičenju u Evropi, i koji je dobro organizovan.
Videćemo, moj menadžer je trenutno u pregovorima, imam
ponude sa raznih strana. Pre svega iz zemalja u kojima
sam već igrao, ali i iz Italije. Međutim, ne bih govorio
o konkretnim imenima - kaže Milan Gurović.
Pokušali smo da saznamo kolika je doza realnosti u priči
"crno-beli Gurović".
- Nije neozbiljno, ali još uvek je sve otvoreno. Ima mnogo
mogućnosti.
U svakom slučaju, Kazanj i tamošnji ruski vicešampion
Uniks su daleko iza Milana. Mnogo dalje nego što je stvarna
distanca (preko 2.000 kilometara od Beograda).
- Uh, šta da vam kažem. Klub je odlično organizovan, ima
sjajnu halu, i što se toga tiče sve je bilo u redu, ali
sve ostalo je stvarno ispod nivoa na koji sam navikao
u Grčkoj, Španiji ili Srbiji. Počevši od aerodroma, pa
nadalje. Bili smo nekoliko dana smešteni u hotelu "Tatarstan"
u centru grada. Kasnije su mi pokazali stan za mene i
moju porodicu i uopšte nismo bili zadovoljni. Da ne govorim
da u gradu ne postoji engleska škola, već samo ruska.
Pojedini delovi grada liče na neki geto...
Rastanak sa ruskim klubom (koji je prošle godine imao
budžet od 15 miliona dolara) bio je korektan. Shvatili
su Tatari da je Milan evropski čovek, košarkaška veličina.
Međutim, povratak u Srbiju išao je mnogo teže nego što
se moglo pretpostaviti.
- Čelnici kluba su mi obećavali "da će biti sređeno
za pet minuta", da bi onda isključili mobilne telefone.
Dva dana sam pokušavao da obezbedim let za Moskvu (udaljena
800 km - prim. aut), pa onda za Beograd. Nije mi uspelo,
a putovanje vozom, s obzirom na to da imam decu, nije
dolazio u obzir. I onda mi je pukao film, pozvao sam Beograd,
naručio avion i konačno se vratio u Srbiju.
Gurović kaže da su na njegovu odluku uticala i tragična
dešavanja u gradu Beslanu.
- Strašno, svaki dan na televiziji su se ređale grozne
scene. Ko bi na to ostao imun? I to je doprinelo odluci
da se vratimo za Beograd. Bilo, ne ponovilo se - rekao
je Milan Gurović, koji je u Kazanju uspešno prošao sve
lekarske preglede. Sada mu preostaje da odluči - Beograd
ili Evropa. Ah, da - i Beograd je u Evropi.
(P. G.)